Akustična gitara je gitara koja je nalik klasičnoj gitari, ali ima metalne žice i uži vrat. Prva moderna akustična gitara nastala je u drugoj polovici 20. stoljeća. Zvuk akustične gitare nastaje u njenom tijelu, koje je u biti zvučna kutija. Zvuk odsviranih žica ulazi u tijelo kroz „zvučnu rupu“ koja se nalazi ispod samih žica, te se tamo pojačava glasnoća rezonancijom u tijelu.

Kroz povijest, tehnike kojima su se izrađivale akustične gitare su se malo mijenjale. Izrađivači gitara su najviše pozornosti posvećivali vrsti drva od kojeg se izrađivalo tijelo. U zemljama Bliskog Istoka se čak nije ni koristilo drvo nego sprešani listova biljaka. Ta tehnika se također koristila za dobivanje papirusa u Egiptu. Kroz stoljeća su izrađivači gitara proširivali svoje znanje o rezonanciji drva. Krajem 15. stoljeća se razvio i danas popularan mit da neki izrađivači gitara idu tako daleko da doslovno hodaju po šumama sa „tonskim vilicama“ koje lupkaju o drvo. To je zapravo vrlo korisna tehnika jer „tonska vilica“ pojačava prirodni ton drva, te se ustvari može čuti taj komad drva te njegova rezonancija.

Zbog činjenice da samo tijelo gitare je odgovorno za „oblikovanje“ zvuka kojeg čujemo, sama izrada gitare je vrlo zahtjevan proces. Vrsta drva koja se koristi na pojedinim dijelovima gitare i način na koji su te plohe drva spojene zajedno čine bitan faktor na ukupan zvuk akustične gitare. Smatra se da je najvažnija kvaliteta plohe, iznad koje se nalaze „zvučna rupa“ i žice.